nešto osvježavajuće

otkaz...

hvala Bogu nisam ja ja dobila.Ali sam čula priču kako je danas lako dobiti otkaz. Jednostavno ti kažu da ti ne produžuju ugovor ili da si višak, ili da tvoje sposobnosti i izgled ili neka druga osobina ne zadovoljava njihove standarde...
i to je to
jednostavno te šutnu nogom u guzicu
žalosno zar ne?

06.11.2006. u 10:35 | 0 Komentara | Print | # | ^

vraćam se među žive

evo pregurala sam najgore od ove gadne boleštine koja me spucala u krevet. Najgore mi je to što sam morala odraditi svaki dan. I onda mi netko spominje kolektivne ugovore i zaštitu radnika a ja ni dana bolovanja....
I sve bi danas bilo super da ne moram kod ZUBARA.
Ne znam zašto se još uvijek bojim zubara. Još od djetinjstva se ježim one tapecirane stolice i onog svjetla iznad glave. A da ne pričam o svim mogućim bušilicama i malim instrumentima kao iz filmova strave.
A još kad imate zubara koji je preko 190 cm...
Na mojih skromnih 162 cm visine on stvarno izgleda pomalo zastrašujuće.Još kad si zapali jednu finu cigaru dok meni počinje djelovati inakcija....aaaaa
Nadam se da će sve biti ok. Iako se već najavio da će imati posla sa mnom.
Naravno da će imati, kad ga izbjegavam što više mogu.
;)
smiješno i djetinjasto se ponašam, a ne mogu si pomoći.
I zato ljudi držite mi fige danas.

26.10.2006. u 08:55 | 0 Komentara | Print | # | ^

bolesna sam...

tako me jako ščepala prehlada da sam u komi. Totalnoj. Mrzim te virusiće....Osjećajem da mi je glava ogromna, nos mi konstantno curi i sav je crven, oči mi se sjaje kao najvećem pijancu a grlo me grebeee...
i nisam za ništa...uspjela sma se zakačiti sa dragim oko gluposti samo zato jer sam bolesna
jedva čekam da odem doma
zavučem se u krevet
pokrijem preko glave
popijem čaj s limunom i medom
i nadoknadim propušteni san od sinoć
i progutam nešto kašasto jer umirem od gladi a ne mogu baš gutati
uhhh
žalim se na veliko
ali za to blog valjda i služi

24.10.2006. u 10:48 | 0 Komentara | Print | # | ^

nakon tjedan dana usavršavanja...

Evo me ponovno na poslu. I odmah su me zatrpali sa svim i svačim. Nije mi baš falio posao. Iako je usavršavanje bilo pravi povratak u školske klupe. Zanimljivo. Shvatila sam da to mogu.Sjediti na predavanju i koncentrirano pratiti nekoliko sati. Hvatati bilješke. I magisterij je definitivno želja koju ću si priuštiti. Barem slijedeće godine.
Svidjelo mi se usavršavanje ili kako sad to zovu trening. Bilo nas je oko 30 i imali smo nekoliko predavača. Najzanimljiviji je bio dio sa praktičnim pitanjima. Hrpa novih ljudi i poznanstva sa svih područja i svih dijelova Hrvatske. Problemi drugih ljudi.
Nadam se da ću uspjeti zažicati svoj glavnog šefa za još koji takav trening. A bilo je stvarno super malo se maknuti iz svakodnevne sredine.

23.10.2006. u 10:54 | 2 Komentara | Print | # | ^

PMS

Ljudi moji tako sam nervozna. Ne mogu se uopće kontrolirati. Srašno. Stvarno poželim da sam muško u tim danima. U danima PMSa. Kad već dobijem sve je ok, ali tih par dana prije....
Mislim da cijela moja okolina moli Boga da ti dani prođu. Najgore mi je to što ne mogu kontrolirati svoje izjave. Ton glasa. I onda obično kažem neke stvari koje požalim. I izazovem neke ljude na raspravu. Bilo kakvu. O bilo čemu. I navečer sam obično u bedu. Svako pitanje doživim osobno, kao napad....
Jednostavno sam nepodnošljiva
I zato se divim ljudima oko mene
Mom dragom na beskrajnom strpljenju...
Jedina dobra stvar oko svega toga je da sam u tom vremenu željnja njegovog tijela. Da me dira na sve moguće načine. Uhhhh volim tu osjetljivost. Tada doživim sve na jedan potpuno drugaćiji način

13.10.2006. u 10:14 | 2 Komentara | Print | # | ^

hrpa novca...

Jučer sam skužila da su na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu raspisali natječaj za posdiplomski studij ili jednostavno rečeno magisteriji. Velika, jako velika mi je želja upisati to jednog dana. Mislim da ljudi trebaju stalno nešto raditi na sebi. I učiti nove stvari vezane uz svoju struku. I tako su me oni jučer dotukli. Cijena magisterija je 6000 €. Ma odmah mi se smučilo od te sume. Uz kredit za stan, skupiti tu hrpu novca do kraja ovog mjeseca je ne izvedivo.Nemoguća misija. I bila sam u bedu zbog toga. Jer jedina stvar koja mi preostaje je raditi nešto sa strane i štediti, štediti. Znači odreći se nekih sitnih zadovoljstava. I čekati još jednu godinu da upišem svoje usavršavanje. I onda mi kažu da je školovanje u Hrvatskoj bespalno...

10.10.2006. u 11:16 | 1 Komentara | Print | # | ^

nakon puno dobre klope

Ljudi moji ni sama ne znam kako sam preživjela ovaj vikedne. Sav se sveo na pouno dobre klope i vina. A sve se to pripremilo radi krštenja jednog malog popišanca, novonazvanog Jan. Nisam sigurna što sam mu ja, teta, strina ili što....
rodbinske veze me uvijek zbune, ali recimo da je on sinčić moje prve sestrične. I moja seka mu je bila krsna kuma. Koja je to fešta bila. Zamislite si pravi slavonski ručak. Od juhice ( koju strina napravi savršeno) pa preko sarmice ( bila je tako dobra, drugi dan čak i bolja) i pečenja . A nakon što nam se malo slegnulo i čorbanca s divljači. Jjjjooojjjj....volim otići doma kad se tako nešto priprema. Iskreno to mi fali u Zagrebu gradu. Takva klopa.
Da prste poližeš. Nisma sigurna da ste shvatili obujam te fine kope ali samo da naglasim , na kraju svega uz fino vino ( i mošt smo degustirali) su nas dočekali kolači ( moja slaba točka).
Zakljućak svega:
toliko smo se najeli da me drži još i danas...

09.10.2006. u 12:03 | 2 Komentara | Print | # | ^

juppy petak je

Jedva sam ga dočekala. Ne znam zašto mi je ovaj tjedan bio tako naporan. Nekako su me zatrpali sa previše odluka. Tek sam ovih zadnjih par tjedana shvatila koja je odgovornost biti na nekom šefovskommjestu. A da ne govorimo o tome da me ljudi ne dožive kao šefa. Valjda zato što ima metar i šumsku jagodu ( unatoč visokim petama) i uvijek osmijeh na licu.
i zato juppy
vikend...
Idem svojima. I planiram uživati u odmaranju i maminom tetošenju

06.10.2006. u 11:00 | 2 Komentara | Print | # | ^

dvije slatke riječi...

Izluđuje me iznuđivanje te dvije slatke riječi : volim te...
Jučer sam se našla u pomalo neugodnoj situaciju u kojoj mi je moj dragi izjavio ljubav, a ja na to nisam bila spremna. Jednostanvno to ne mogu izgovoriti. Nisam nikad do sada. Nikome. Jesam zbog toga ograničena u nekom emocionalnom smislu. Vjerojatno jesam. Kod mene u obitelji se te rijeći ne govore ili u vrlo rijetkim prilikama. I to indirekto.
znam da mi je jako stalo do njega. Da sam ful zaljubljenja ali nisam spremna to reći na glas. I zato me pomalo iznerviralo kad je odabrao baš taj trenutak da mi to kaže. U toj okolini i na tom mjestu. Jednostavno to nisam prevalila preko usta. Smatram da su to previše dragocijene rijeći da ih kažem bilo kada. Hoću da one nešto znače. I hoću ih reći u onom trenutku kad meni to dođe, kad se osjetim sposobom da ih izgovorim iskreno i spontano. Ovako smo se rastali čudno. I brže no što to inače radimo. Jer je on pitao da li mi je sad bed.
A što onda odgovoriti. Nisam mogla ništa reći. Nisam ga htjela povrijediti. Ali u meni je probudio neki prkos. Zašto me forsira?
Reći ću ako osjetim za to potrebu. U trenutku kad to zaželilm...

04.10.2006. u 14:45 | 1 Komentara | Print | # | ^

vražićak

nekad se osjećam upravo tako ...Mali vražićak se probudi u meni i jednostavno ga ne mogu kontrolirati. Obično to napravim tako da nešto kažemo što nisam smjela
i neki ljudi onda budu povrijeđeni

03.10.2006. u 14:14 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2006  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

dan po dan

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr